Plinski uređaji
Razlike između konvencionalnih i kondenzacijskih urađaja te ostala najčešće postavljana pitanja kod zamijene uređaja.
To su konvencionalni uređaji koji ne iskorištavaju latentnu toplinu dimnih plinova već se toplina neiskorišteno ispušta u okoliš. Djelimo ih na fasadne i dimnjačke (atmosferske).
Dimnjački uređaj (tip „B“): uređaj za svoj rad iskorištava zrak iz prostora te kod takvih uređaja je obavezan atestirani dimnjak,
Fasadni uređaji (tip „C“): Priključuje se na LAS dimnjake ili na vanjski, fasadni zid, a za svoj rad iskorištava zrak iz okoliša, (ne iz prostora).
Atmosferskim uređajima koji iskorištavaju zrak za izgaranje iz prostora (dimnjački uređaji ili uređaji tipa „B“), potrebno je osigurati dovoljnu količinu zraka. Za to je potreban dovoljan volumen prostora i ugrađene dozračne rešetke na vratima ili zidovima koji povezuju prostor s uređajem s vanjskim zrakom ili sa susjednom prostorijom. Veličina dozračnih rešetki/otvora propisana je lokalnim pravilnikom o instaliranju atmosferskih uređaja tipa „B“.
Svi uređaji tipa „B“ ili dimnjački uređaji, proizvedeni iza 1995. godine, imaju u sebi ugrađene osjetnike dimnih plinova. Ukoliko dođe do povrata dimnih plinova iz dimnjaka, osjetnik gasi uređaj za grijanje i signalizira korisniku problem u odvodu dimnih plinova.
Danas postoje razne zaštite za dodatnu sigurnost koje se kupuju kao pribor uz uređaje. Primjer je vanjski osjetnik koji reagira kada osjeti miris dimnih plinova te automatski isključuje uređaj.
Signalizacija povrata dimnih plinova nalazi se na samom uređaju, a također može se kupiti kao pribor vanjski osjetnik za nadzor dimnih plinova koji u slučaju propuštanja isključuje plinski uređaj.
Kondenzacijski uređaji u svom radu dodatno iskorištavaju latentnu toplinu dimnih plinova, te na taj način povećavaju učinkovitost plinskog uređaja. Svi kondenzacijski uređaji su uređaji tipa „C“.
Ušteda korištenjem kondenzacijskog uređaja u odnosu na konvencionalni iznosi od 10 – 20%, a ovisi o:
- vrsti grijanja,
- traženoj temperaturi u prostoriji i
- vrsti regulacije.
Kombi bojler kada:
- korisnik ima potrebu riješiti i pitanje tople vode,
- je nazivni protok uređaja na toploj vodi optimalan za potrebe tog kućanstva,
- se topla voda ne upotrebljava istovremeno na više izljevnih mjesta (na više slavina)
Cirko bojler (bojler samo za grijanje) kada:
- korisnik želi riješiti samo pitanje grijanja,
- se topla voda upotrebljava istovremeno na više izljevnih mjesta.
Kod cirko uređaja se najčešće ugrađuju spremnici za toplu vodu od 75 pa do 300 litara ili više.
To odlučuje područni dimnjačar koji treba izvršiti pregled dimnjaka prije instaliranja uređaja. Da, uvijek je potreban atest dimnjačara ako se koristi dimnjak.
Popis područnih dimnjačara možete pronaći kod lokanog distributera plina ili u lokalnom komunalnom poduzeću.
Kod nove instalacije najbolje je koordinirati se s izvođačem radova ako nema projekta. Kod zamjene postojećeg uređaja ako je sustav zadovoljavao potrebe za grijanjem potrebno je odabrati jednaku snagu ili pak odabrati na temelju broja i vrste radijatora koji su instalirani.
Kod kombiniranog uređaja topla se voda zagrijava protočnim principom, a kod cirko uređaja treba dodatno instalirati spremnik tople vode.
Preporuka kod starih instalacija i sustava grijanja, prije instaliranja novog kondenzacijskog uređaja, čišćenje i ispiranje cjelokupnog sustava preporučenim kemijskim sredstvima od strane servisa. Preporuča se i upotreba magnetnih filtara na sustavu grijanja.
Kondenzat uvijek, putem vanjskog sifona, treba odvesti u kanalizaciju te ako nema u blizini sifona sa pumpom za odvod kondenzata.
Uređaj se može spojiti na plinske boce, ali pri tome instalater mora poštivati uvjete instaliranja (smještaj boca, regulator…).
Uređaji rade u određenom modulacijskom području. Moguće je snagu uređaja na grijanju prilagoditi instaliranoj snazi grijaćih tijela u objektu. Kod uređaja koji su spojeni s indirektno grijanim spremnicima tople vode moguće je ograničenje snage rada uređaja i na pripremi tople vode.